Početkom 1990-ih, kolaps Sovjetske države, Zapadnoevropska recesija i problemi u prilagođavanju novom liberalnom poretku međunarodnog kretanja kapitala doveli su Finsku ekonomiju u depresiju koja je bila gora od one iz 1930-ih.
BDP je pao za preko 10 posto u tri godine, a nezaposlenost je porasla na 18 posto.
Da bi izašla iz duboke recesije i nadoknadila evidentan zaostatak u tehničko-tehnološkom razvoju, Finska Vlada je odlučila da formira tim sastavljen od eminentnih stručnjaka iz nekoliko oblasti: obrazovanja, industrije, finansijskog i ekonomskog sektora, IT sektora koji je bio tek u procesu razvoja.
To je bila tzv. „Task force“ grupa koja je imala zadatak da u roku od šest mjeseci analizira stanje u obrazovanju i industriji te da na osnovu toga predloži rješenja za brzi industrijski, ekonomski i tehnološki razvoj.
Predložena su rješenja koja su od strane vlade prihvaćena a koja će Finsku uz Švedsku, SAD, Japan učiniti tehnološki najnaprednijom zemljom na svijetu. Rezultati su bili impresivni, Finski model obrazovanja je postao po mnogima najbolji na svijetu, kojeg svi žele da kopiraju.
Uvidjevši kakav se potencijal krije u elektronskoj industriji posebno u sektoru telekomunikacija radna skupina donosi preporuku da se toj oblasti posveti posebna pažnja.
Finska elektronska industrija je s velikim entuzijazmom prihvatila preporuke i nova tehnološka dostignuća.
Elektronika je započela svoj spektakularan uspon i sada je najveća pojedinačna proizvodna industrija sa 25 posto udjela u cjelokupnoj proizvodnji.
Promjena 1990-ih u finskoj industrijskoj strukturi i izvozu bila je jedinstvena kako na nacionalnom, tako i na medjunarodnom nivou.
Za manje od jedne decenije, elektronika je postala najvažnija pojedinačna grana u proizvodnji i izvozu.
Sa dijagrama je jasno vidljiv momenat kada je Finska elektronska industrija započela snažan rast a što se poklapa sa preporukama koje je tim eksperata predložio.
Kao što je već spomenuto, finska industrijska struktura koja je ranije bila bazirana na izvozu sirovina, sada prvenstveno zahtijeva znanje Finska za kratko vrijeme postaje svjetski lider u visokotehnološkom trgovinskom suficitu.
Finska je svojim ciljem kroz „Viziju Finske do 2030.“ odredila intenzivno ulaganje u istraživanje i razvoj s današnjih 3% na 4% BDP-a dok se za obrazovanje izdvaja 7% BDP-a
Šta možemo naučiti od Finske?
Prvo: reforma obrazovanja, ako svi žele kopirati Finski obrazovni sistem jer se pokazao najboljim na svijetu, zašto to ne bi mi učinili. Dobar obrazovni sistem sve mijenja.
Drugo: otkloniti sve administrativne barijere za strane investicije, uvesti moratorij na plaćanje poreza i doprinosa za strane kompanije za određeni period.
Treće: po ugledu na Finsku iz bosanskohercegovačke perspektive sagledati koja industrija ima najveći potencijal, u slučaju Finske to je bila elektronska industrija.
Najgore što možemo učiniti je da ne učinimo ništa i onda će redovi pred Njemačkom ambasadom biti sve duži a reforme iako i tada dobrodošle neće ni približno imati efekat kao što bi sada imale.
Na kraju najvažnija promjena: promjena paradigme.
Da li je vrijeme je za bosankohercegovački “Task Force” tim stručnjaka?
