Afirmacija kolegijalnosti

Motivacija dolazi od rada na onome do čega nam je stalo.

Ali također dolazi od rada sa ljudima do kojih nam je stalo.

Sheryl Sandberg

Osobe iste organizacije, iste profesije, zajedničkog projekta su kolege čiji odnos treba da bude prijateljski i srdačan. Kolega je neko sa kim se radi na poslu. Na primjer, učitelju su ostali nastavnici kolege. Neki opet kolegu identifikuju jednostavno kao saradnika, partnera, saborca. Kolege su obično ljudi na istom nivou ili rangu. Ranije se obično šef nije smatrao kolegom ali kontekst se mijenja i interakcija unutar organizacije traži uključenost vođe. Kolege su osobe koje imaju zajednički cilj. Za kolege nije važno odakle su pošli, sa kojih različitih početnih stajališta su otvorili raspravu, koliko su njihova mišljenja različita niti početno stanje iz koga treba krenuti zajedno dalje. Kolegama je važna svijest o potrebi da trebaju zajednički putovati do cilja i da pokažu odgovornost na tom putovanju. Kolege treba da se međusobno podržavaju na tom putu a ne podrivaju jedni druge. Tako je nekad bilo, i tako bi trebalo uvijek biti. Etički kodeks nije održiv ako prethodno ne važi. Kolega je kolegi podrška. A kada toga nema onda nema pravog kretanja ni pravog smjera, nema odgovarajućeg napretka, nema potrebne saradnje – to je slijepa ulica.

U svom iskustvu nosim lijepe uspomene na radne kolege kao i na kolege iz društvenog angažovanja. Vidio sam i drugačije. Vidio sam i to da kolega kolegi nije podrška, nego vuk ili lisica. A ni vuk, ni lisica ne mogu biti podrška. Vuk je dio čopora ili samotnjak a ne dio tima. Lisica je izraziti samotnjak. Kada se u timu pomiješaju vukovi i kolege, vjerovatno će vukovi „pojesti“ kolege za doručak. Lisica će svakako biti po strani. Mnogi članovi tima da bi preživjeli pretvore se u papagaje. Tada tim suštinski ne postoji jer nema nikakvu kvalitetnu snagu niti može dati doprinos. Ali ako čopor zamijeni tim, organizacija će nastradati. Kako god, čini se posebno važnim vratiti temu kolegijalnosti u fokus na pravi način kako bi se gradila organizacijska kultura. Kolegijalnost koja podrazumijeva da se u nekog možeš pouzdati i da se taj neko može u tebe pouzdati. Ne da neko stane uz nekog svaki puta, jer je ovaj za njega nešto učinio ili će nešto učiniti, nego da stane uvijek na stranu temeljnih principa ispravnosti i fer pristupa, na stranu koja će značiti potvrda ispravnog kretanja ili će pomoći da se ne skrene sa staze kojom treba ići.

Nedostatak kolegijalnosti je poguban za pozitivnu atmosferu, za međusobno povjerenje ali i za performanse i rezultate. Poticati kolegijalnost znači ne biti fokusiran na sebe, ne stavljati sebe u prvi plan u odnosu sa drugima i u odnosu na druge. Pokazati brižnost prema drugome treba doći u prvi plan. Pomoći drugome da uradi svoj posao. Uraditi svoj posao tako da drugi uradi svoj posao lakše i bolje. Treba vjerovati u mogućnosti drugih i cijeniti njihov rad. Neće se srušiti svijet ako bilo ko ostane bez funkcije, bez rukovodne pozicije, bez neprikosnovenog uticaja. Kao što se neće srušiti svijet ako se prizna odgovornost za propuste, greške ili loše posljedice a ne po svaku cijenu istrajavati i optuživati druge, prebacivati krivnju ili skrivati ono što treba popravljati. Uzaludno je tražiti izlaz iz slijepe ulice nastavljajući istim putem. Treba se vratiti nazad i tražiti pravi put. Svijet nije postao našim dolaskom na čelo. Ali isto tako se ne treba pridruživati hajki protiv bilo koga, makar neko bio kriv. Treba kolegi pomoći da to „preživi“, da to popravi ili ispravi, da stane ponovo na „svoje noge“ i daje doprinos u zajedničkom smjeru. Neovisno o hijerarhiji. Danas se kolege ne nalaze samo u horizontalnoj hijerarhijskoj ravni nego kolegijalnost obuhvata sveukupne odnose bez obzira na formalna ovlaštenja i odgovornosti. Kolegijalnost promoviše ljudsku vrijednost na općoj/ univerzalnoj ravni i zaslužuje posebno mjesto.