Tako je to zamislio kineski predsjednik Xi Jinping: dok se zaoštrava sukob sa SAD-om, raste vanjskopolitički pritisak na Kinu, a njena privreda slabi, njemačke kompanije povećavaju investicije u toj zemlji. Prema anketi Njemačke privredne komore u Kini (AHK), sprovedenoj u aprilu povodom carinskog rata između Vašingtona i Pekinga, svaki drugi ispitanik planira nove investicije u Kini.
Četvrtina njemačkih firmi u Kini preusmjerava nabavku iz SAD-a ka drugim tržištima. Samo 13% planira povlačenje proizvodnje iz Kine.
„Kod velikih investicionih planova ipak govorimo o malom broju velikih kompanija“, ističe Oliver Oehms, direktor AHK za Sjevernu Kinu.
Primjera radi, Bosch investira milijardu eura u istraživački centar i proizvodne pogone za e-mobilnost u Suzhouu, dok istovremeno ukida 6.000 radnih mjesta u Njemačkoj.
ZF Friedrichshafen je izgradio fabriku za e-mobilnost u Shenyangu i investirao 5 milijardi eura od 2020. godine. Istovremeno, u Njemačkoj planiraju otpustiti do 14.000 radnika do 2028. godine. ZF je u vlasništvu Zeppelin fondacije koja ima humanitarni karakter i oslobođena je poreza.
Iako su ove investicije možda logične, postavlja se pitanje – jesu li mudre? BMW bi vjerovatno rekao ne. Dobit kompanije je u prvom kvartalu pala za 26,4%, jer su prodali manje vozila u Kini. Kod Mercedesa pad je bio 43%.
Iako kineski statistički zavod navodi da je privreda porasla za 5% u 2024., analitičari iz Rhodium Group vjeruju da su ti podaci uljepšani i da je stvarni rast bio najviše 2,8%.
Od januara do marta 2025. godine, navodno je ostvaren rast od 5,4%, ali samo zahvaljujući ogromnim državnim subvencijama. Prema MMF-u, kineske provincije su sada zadužene 7,4 biliona eura – što je 47,6% BDP-a.
„Investicije u Kinu su fatalna greška“
Uprkos svemu, mnoge njemačke kompanije šire svoje prisustvo. Kritičari, poput Bernda Ziesemera iz magazina Capital, smatraju da je to ozbiljna greška. On tvrdi da su Nijemci, kao i uoči energetske krize s Rusijom, opet odlučili ići „vlastitim putem“ – i to bi moglo loše završiti.
Oliver Oehms (AHK) objašnjava da je njemačka privreda previše uložila u sektore poput autoindustrije, mašinstva i hemije, te da se takve investicije ne mogu lako prebaciti u Vijetnam ili Bangladeš.
Njemačke firme navode i druge razloge: Kina je najveće tržište na svijetu. Za mnoge nema zamjene – VW tamo ostvaruje 36% prihoda, BMW i Infineon po trećinu, Porsche četvrtinu.
Ali istraživanje i razvoj u Kini nosi rizike. Kompanije se često suočavaju s problemima u vezi s pravima na intelektualnu svojinu i transferom znanja u matične firme u Njemačkoj.
Njemačke firme možda pomažu kineskoj konkurenciji
Audi, recimo, koristi Huawei softver za svoje kineske modele, ali time gubi tržište u SAD-u, gdje je Huawei pod sankcijama. Stručnjaci upozoravaju da bi njemačke firme time mogle izgubiti globalnu konkurentnost.
U 2024. njemačke firme su investirale 5,7 milijardi eura u Kini – što je 45% svih investicija iz EU. Najveći dio dolazi iz autoindustrije – 4,2 milijarde eura.
Ali Kina više ne treba te investicije. Nakon pucanja tržišta nekretnina 2021., kineske banke ulažu štednju građana u izgradnju kapaciteta – što rezultira viškovima koji se moraju izvoziti.
Zato se kineska industrijska proizvodnja više nego utrostručila od 2009. godine i dostigla 18 biliona dolara. Kina sada ima 15% udjela u svjetskoj trgovini. Njemački izvoz je, s druge strane, oslabio – od rasta od 4,5% godišnje do 2015., pao je na 1,6% do 2023.
Kineske firme preuzimaju tehnološku dominaciju?
Kina sve češće nudi iste proizvode kao Njemačka – ali jeftinije, zbog subvencija. Državne firme svjesno rade s gubicima da bi osvojile tržište.
I ne samo to – sve više firmi nudi i tehnički bolje proizvode. U anketi AHK, 55% firmi očekuje da će ih kineski konkurenti nadmašiti tehnološki u narednih 5 godina. U mašinskoj industriji, 60% očekuje lošiju ili prosječnu konkurentsku poziciju 2029. godine.
„Strategija u Kini za Kinu“ – ili iluzija?
Njemačke firme pokušavaju da postanu partneri kineskih firmi na globalnom tržištu – ali rizikuju da prate fatamorganu. Kineski BYD je već pretekao Volkswagen po prodaji u Kini. Siemens i Bosch se sada takmiče s Huawei-jem i Haierom.
Čak i same njemačke firme u Kini sve češće kupuju opremu od kineskih proizvođača. U Njemačkoj, svaka treća firma već prebacuje proizvodnju u inostranstvo, a mnoge otpuštaju radnike i smanjuju kapacitete u Kini.
To znači da ono što koristi firmama – više ne koristi njemačkoj državi. Time je prekinuta dugogodišnja usklađenost između interesa njemačke ekonomije i njene vanjskotrgovinske politike.
Prema Rhodium Group, skoro pola miliona radnih mjesta u Njemačkoj zavisi od kineske potražnje. Ti poslovi su sada pod pritiskom – najviše u malim i srednjim firmama u mašinstvu i autoindustriji. Stručnjaci zaključuju da Njemačkoj prijeti „tiho umiranje industrije“.
Tekst “Warum der deutsche Maschinenbau in China verliert” preveden je sa stranice Produktion.de.
