Iako razlika između marketing pristupa usvojenog u kompaniji i proizvodnog procesa koji se smatra najadekvatnijim u istoj organizaciji izgleda ogromna, ustvari izbor marketing strategije uveliko definira proizvodnju.
Provedena studija slučaja pokazuje da će lider organizacije koji treba da promijeni marketing strategiju, vrlo vjerovatno izvršiti promjene i u procesu odlučivanja, te time dovesti do preispitivanja proizvodnog procesa.
Sinapsa između izbora marketing modela i strategije koja se koristi u proizvodnji je očigledna. Prema ovoj studiji slučaja, usvajanje nove marketing strategije, čiju ciljnu skupinu predstavlja drugačija vrsta kupaca, ili koja uzima u obzir nove zahtjeve ciljne skupine, neizbježno vodi ka izmjeni proizvoda. Odnosno, proizvod se mijenja na način da bude prilagođen zahtjevima specifične skupine; iz čega se i javlja potreba za usvajanjem novih pristupa u proizvodnji.
Detaljnije proučavanje ove studije pokazuje da marketing pristup ne utiče direktno na proizvodni proces. Umjesto toga, on utiče na odluke koje lideri kompanija donose u vezi optimizacije proizvodnog procesa. Svakako, jasno se vidi da je strategija donošenja odluka promijenjena: “pokriven je niz procesnih tehnologija, kako bi se razumjelo međudjelovanje između prilagodbe i onoga što je, poslije svega, jedno od osnovnih područja odlučivanja u strategiji proizvodnje” (Jain, 2000, p.450). Izmjene u potonjem, dovele su do preispitivanja proizvodnog procesa i pratećeg rasta performansi organizacije.
Dok je veza između marketinga i donošenja odluka možda prenapuhana, ona se može dokazati nakon što se analizira osnovni koncept marketinga. Prema postojećoj definiciji, marketing je “granica između tržišta i kompanije” (Jain, 2000, p.23).
Stoga, promjena ciljne skupine i sredstava kojom se dolazi do nje, zahtijeva promjene u rasporedu firme, kao i u kvalitetu i ključnim svojstvima licenciranog proizvoda. Kao rezultat, dolazi do potrebe za promjenom logistike u kompaniji, uključujući tip i kvalitet izvornog materijala, proces dostave, vrijeme utrošeno na dostavu, itd.
Posljedično, proces proizvodnje se može produžiti (ili skratiti), može poskupiti (ili pojeftiniti) i postati jednostavniji ili složeniji. Kako studija pokazuje, ove su odluke menadžera i lidera kompanije koje su uticale na proizvodni proces, od teorije fokusirane fabrike, tj. bliži fokus na potrebe klijenta je proširen izvan proizvodnog postrojenja, efektivno u fokusirane primjene inženjerstva i prodajne organizacije” (Spring i Dalrymple, 2000, p. 444). Međutim, ove odluke su izazvane promjenama u marketing pristupu koji je kompanija odabrala radi potrebe ulaska na globalno tržište i željom da postane konkurentnija.
Tako da se može reći da izbor marketing strategije odlučuje o proizvodnom procesu na značajnom nivou. Studija pokazuje da ova dva koncepta nisu direktno povezana; veza između njih je mnogo kompleksnija. Pored toga, studija pokazuje da se između ova dva procesa nalazi proces odlučivanja. Unatoč tome što postoji bitna veza između njih, može se pretpostaviti da su oni dva međuzavisna neophodna dijela kompanije.
Članak ”Marketing and Manufacturing Strategies Role”, preveden je sa portala StudyCorgi.
