Niko ne voli pametnjakoviće.
A još ako pametnjakovići i nisu nešto pametni, eto muke na kvadrat.
Psiholozi David Dunning i Justin Kruger su još 1999. definisali nešto što se zove Dunning–Kruger efekat.
Dunning-Kruger efekat je kognitivna pristranost prema kojoj osobe s niskim nivoom sposobnosti i znanja u određenom domenu precjenjuju vlastite vještine i znanja, dok stručnjaci u pravilu sklonije potcjenjuju vlastiti nivo znanja u odnosu na ostale.
U prevodu, oko sebe imamo dio ljudi koji misle da znaju sve o svemu, i ponašaju se shodno tome. Praksa i stvarni nivo znanja to ne podržavaju, ali tako ti je kako ti je, sjedi i slušaj ih.
Da sumiramo, pozvaćemo se na izjavu mog pokojnog djeda:
Šupalj lonac glasnije zvoni.
Kako to izgleda u svakodnevnom životu?
1. Ljudi koji znaju sve o svemu – vjerovatno poznajete osobe koje na svaku temu o kojoj razgovarate imaju stav, i misle da sve znaju. Toliki nivo znanja nije realan, te se onda često pribjegava anegdotskim dokazima (“moj kum je pušio čitav život i nije dobio rak = pušenje nije štetno”).
2. Samoprozvani stručnjaci – U javnom prostoru je sve više samoprozvanih stručnjaka i specijalaca koji nam prodaju svoje znanje, koje su stekli na sumnjiv i neadekvatan način (živjele izmišljene akademije i kursevi). U prevodu, jedan petodnevni kurs od tebe ne pravi stručnjaka Slavice. Popij vode, nije ti dobro.
3. Komentatori života, struke i univerzuma kao takvog – Internet je čudo, šta god objavite, pojaviće se neko da vam ukaže da niste u pravu. Opet dolazimo do anegdotskih dokaza, besmislenih argumentacija i upadljivog vrijeđanja ako im kažete da nisu u pravu. Ne dao vam Bog da im ukažete na neke podatke, istraživanja, nešto relevantno. Onda dobijete etiketu nekoga kome je mozak ispran i ko vjeruje mainstream medijima, ili još gore, NAUCI (e to vam stvarno ne treba).
Kako to izgleda u korporativnom okruženju?
1. Previše samopouzdanja na pogrešnim mjestima – juniori koji tvrde da “znaju sve” oko novog alata/procesa i odbijaju pomoć, što usporava onboarding ili proces rada i povećava rizik od grešaka.
2. Seniori koji smatraju da je zbog količine radnog iskustva nemoguće da naprave grešku – rade po nekim svojim ustaljenim šablonima koji nisu nužno ispravni, kritiku odbijaju i često se uvrijede ako im se na nešto ukaže. Imaju stav o skoro svemu.
3. Neadekvatni menadžeri koji ne vide svoje propuste– menadžeri koji donose loše odluke, blokiraju timove i “ne vide” problem jer im nedostaje metakognicija potrebna za procjenu kvaliteta vlastitog znanja, rada i odluka.
Na praktičnom nivou to dovodi do toga da imamo dio radnika koji rade “na svoju ruku” jer oni znaju bolje od procedure ili prethodno definisanog procesa (“neće meni niko govoriti”). Imamo rukovodioce koji donose odluke na nivou svog iskustva, uz ignorisanje podataka (a njihovi direct reporti uglavnom ćute i gledaju glavi mjesta). Prodaja obećava kule i gradove da bi nešto prodala, pa se to na kraju svima obije o glavu.
Nekad je jako teško komunicirati sa takvim ljudima, nekad ih je teško slušati ili raditi sa njima. Uzima jako puno energije, dovodi do neefikasnih procesa i rada, dovodi do grešaka i sto nekih cirkusa.
Da bi se to preveniralo, postoji vrlo nepopularno rješenje, a ono je podizanje generalnog nivoa znanja, iliti po seljački, učenje.
U korporativnom svijetu to još i može, standardizujete procese, standardizujete metrike i izvještavanje, organizujete česte obuke i treninge, insistirate na specifično definisanim načinima rada.
U privatnom životu je to dosta teže, i uglavnom se svede da te ljude polako i sigurno krenete izbjegavati i ignorisati, i na slavi ne sjednete kraj pijanog ujaka koji sve zna o ratu u Ukrajini, nuklearnom reaktoru u Fukušimi i aspartanu kojim nas truju amerikanci kroz popularni crni sok.
Suština priče je da ne treba ulaziti u rasprave, nego pokušati argumentovano objasniti, a ako ne ide, izmaći se, ako je moguće.
Ako je u korporativnom svijetu, standardizovati procese, povećati nivo znanja i onemogućiti širenje uticaja.
Na kraju, dozvolite mi da vam predstavim svoje mišljenje o svemirskom programu koji NASA trenutno provodi, jer mi je ujak na slavi rekao kako on provjereno zna da čovjek nikad nije sletio na mjesec, pričao mu kum prošle sedmice dok su rakiju pekli…
