Prvačići osnovne škole Sveti Sava idu na ekskurziju na Divčibare u Srbiju.

Zabrinuta mater me spakovala kao da idem na Mont Everest, i u najmanju ruku kao da ćemo spavati u nekom šatoru na vr’ planine, a ne u raspalom socijalističkom hotelu.

Ja, mali glavonja sam spreman za avanturu života.

Uglavnom, recimo da je ta ekskurzija trajala 4 dana, ne sjećam se tačno.

Ja sam drugi dan već bio frontalni kokuz, sve pare potrošio, i od učiteljice pozajmio 5 dinara (ili tako neki ekvivalent, kao danas 20 Maraka).

Finansijska pismenost i plansko trošenje – nula

Snalažljivost, lelek i jauk učiteljici – čista desetka

Banja Luka, 2005.

Gimnazijalci idu na ekskurziju u Lloret de Mar u Španiju.

Zabrinuta mater me spakovala kao da idem na Safari gdje je jedina hrana ono šta ulovim, a znamo da ima dvije lijeve ruke, i dvije lijeve noge.

Ja, nadobudni čupavi gimnazijalac sam spreman za avanturu života.

Uglavnom, recimo da je ta ekskurzija trajala 8 dana, ne sjećam se tačno.

Već četvrti ili peti dan sam bio frontalni kokuz.

Sramota je bila ovaj put ganjati nastavni kadar za pozajmicu, ali je mater spakovala hrpu konzervi u moju torbu, znajući kakav sam kralj investicija i trošenja.

Bar da dijete ne bude gladno.

Finansijska pismenost i plansko trošenje – nula

Majčino poznavanje moje finansijske politike – čista desetka

Novi Sad, 2015.

Dva dana do plate.

Mladi specijalist ljudskih resursa u džepu ima još 1000 dinara i ide kod tetke na ručak, jer u frižideru ima margarin i kečap sumnjivog roka trajanja.

Zabrinuta tetka je pretpostavila da sam opet frontalni kokuz, i diskretno poslala poruku u subotu ujutro.

Kratko, spartanski: Danas je pasulj.

Poslije pasulja idem na kafu sa bratom, koji u tom trenutku ima platu manju od mene.

Imam za kafu, sutra ću se stisnuti, ponedjeljak plata, sve pet.

Brat plaća kafu, pita treba li mi para.

Ne treba!

Ipak, on insistira da plati, k’o fol njegov je red.

Finansijska pismenost i plansko trošenje – nula

Tetkino i bratovo poznavanje moje finansijske politike – čista desetka

Banja Luka, 2025.

Bio mi rođendan.

Hoće žena da mi kupi trenerku za poklon.

Ušli u Nike, najljepša trenerka na svijetu čežnjivo gleda u mene.

To je to, nema priče.

Kabina, probavanje.

Ugojio sam se, daj veći broj.

Dok probavam veći broj, provjeravam da li stvarno trebam uzeti XL, i razmišljam kako sam se uprasio. Pored famoznog XL, stoji i cijena.

465 Maraka je trenerka.

Hladan znoj, jedna nogavica navučena, a van bi pobjegao, nije mi dobro.

Skinem trenerku, ostavim je na neku policu, izađem napolje.

Žena stoji kraj kase, čeka da ja samo nađem svoj broj, plaća i idemo.

Ženu za ruku i paljba napolje.

Da je od zlata, ne vrijedi 465 Maraka.

Uostalom, idu bankarske igre, dobiću trenerku od banke.

Finansijska pismenost i plansko trošenje – može jedna devetka, nisam još za deset

Nada da će mi banka kupiti trenerku – čista desetka

Zapratite me za još finansijskih savjeta!

Ajd’ uzdravlje!