J.T. nije neko čije se ime često pronalazi na naslovnicama žute štampe, a ipak je dobitnik preko 160 nagrada, njegovo bogatstvo se procjenjuje na oko 200 miliona dolara i ima jednu od najpoštovanijih reputacija u historiji muzike. Sa 36 godina, imao je globalno uspješan bend, četiri platinasta solo albuma, glumio je u smash hit filmovima i smatra se modnom ikonom.
Ali to nije ono što nam zdrav razum govori, zar ne? Iako su neke napomene dodane u čuveno pravilo od 10.000 sati, poruka ostaje ista: treba vam puno namjernog treninga i godina da bi ste bili dobri u jednoj stvari.
Pa kako neko poput Timberlake-a može da mijenja muzičke stilove ili industrije, pa čak i koristiti sasvim drugačiji skup vještina, poput glume, iznova i iznova, i opet biti uspješan?
Koji dio slike nam nedostaje?
Odučiti se na učenje
Svaka lekcija u životu dolazi na način da jedno učiš drugo zaboravljaš.
Kada naučiš da budeš samouvjeren, zaboraviš biti sramežljiv. Kada reaguješ ponizno, zaboravljaš svoj ego. Kada ti je ugodno da riskiraš, ignorišeš tuđa mišljenja, i tako dalje.
U kineskoj filozofiji ideja Yina i Yanga sugeriše da se život u potpunosti sastoji od dualiteta. Samo kroz potpunost ovih dualiteta postižemo jedinstvo. Dakle, bez obzira koliko kontradiktorne dvije strane izgledale, na kraju su povezane.
Za svaki novi komad znanja koje stekneš, moraš napustiti stari. Magloviti oblaci ideja čine mjesto za činjenice, koje čine mjesto za bolje činjenice, samo da bi ih zamijenili novi oblaci, pa se tako ciklus nastavlja.
Ono što većina nas radi kada pokušamo da se poboljšamo je da se odupremo ovom ciklusu. Želimo da svaki sljedeći odgovor bude odgovor na sve. Drugačija dijeta, novi raspored spavanja, poboljšanje u marketingu – ako se samo držimo toga, biće nam potrebno zauvijek. Naravno, nikad se ništa neće desiti.
To je zato što je nužna vještina sticanja i zaboravljanja znanja, jedinstvo, u samoj promjeni. Ono što stvarno učiš je kako da zaboraviš odnosno prestaneš da koristiš naučeno.
Justin Timberlake je majstor u tome.
Nebitno je biti u pravu
Postoji poznata rečenica u pjesmi „Pjesma o meni“ od Walta Whitmana:
„Da li ja to proturiječim sebi? Vrlo dobro onda, proturiječim sebi.“
Sljedeći put kada te neko optuži da si nedoslijedan, reci ovu rečenicu, jer se ne možeš svađati s nekim ko prihvaća da je u krivu. Pogotovo bez pokušaja da se brani.
Većina ljudi se spotakne oko ove ideje, jer jedna od naših najvećih želja pri građenju ljudskosti u sebi je da budemo dosljedni. Dodamo li na to našu tendenciju da provedemo više vremena na ono u šta smo već uložili energiju i dobijemo visok nivo otpornosti na nesvjesno.
Ljudi poput Justina Timberlakea, međutim, praktikuju nešto kriptovalutno, nešto što stručnjak Nick Szabo naziva kvantnom mišljenja:
„U školi prava, uče vas sasvim drugačiji način razmišljanja – trebate uzeti stranu i optuženih i tužitelja, te iznijeti argumente kao da je svaka od njih tačna. One proturiječe jedna drugoj, naravno, ili barem njihovi zaključci, i tako usporedim ovo sa Schrodinger-ovom mačkom – možda je živa, možda je mrtva. Možda je optuženi kriv, možda nije, i morate oboje imati na umu odjednom.“
Kada je Justin od dječijeg glumca prelazio na boyband pjevača, od solo umjetnika na glumca, od voditelja emisije na komičara, od R&B na Soula, i od komercijalne zvijezde na kvalitetnog glumca, ni na koji način nije bio uvjeren da će biti dobar u svim tim stvarima.
Samo je uspio držati mogućnost dvije različite istine u glavi u isto vrijeme. Zahvaljujući ovoj vještini, Timberlake se nikada ne plaši da pogriješi, pošto je uvijek slobodan da uči jednu stvar suprotnu od druge koju poznaje već. Ima neozbiljan um.
To je mentalni model koji je najviše stekao u Klubu Mickey Mouse.
Dijete sa radnom etikom odraslog čovjeka
Čak ni neko talentovan kao Justin Timberlake nije uvijek u pravu. Kupio je teren za golf za 16 miliona dolara, da bi ga prodao za 500.000 dolara sedam godina kasnije, a neki od njegovih filmova su bili stvarno loši. On i radi nevjerojatno puno, što ne možemo zanemariti.
Međutim, sve ovo blijedi u odnosu na dijete-genije koje u njemu postoji, što nam često nedostaje. Neil deGrasse Tyson objašnjava:
„Postoji pravopisno takmičenje i moraš da speluješ riječ ‘CAT.’ Jedan učenik govori ‘C-A-T.’ Dobro je to učinio. Sljedeća osoba kaže ‘K-A-T’. To je pogrešno.
Treća osoba izgovara nešto kao ‘X-Q-W.’ Shvataš da je to jednako pogrešno kao ‘K-A-T’, iako bi se moglo tvrditi da je ‘K-A-T’ ispravnije za ‘CAT’ nego ‘C-A-T’. To je zavedeno u rječnike, jer se tako piše fonetički!
I tako smo izgradili sistem za sebe gdje postoji odgovor i sve ostalo nije odgovor, čak i kada su neki odgovori bolji od drugih. Dakle, naši mozgovi su odsutne žice sposobne da smisle originalnu misao.“
Kao odrasli, sve vrijeme provodimo u ovom sistemu, tako da je gotovo nemoguće ne pasti u zamku istog razmišljanja. Ali kada to uradimo, kada se odupremo procesu stalnog agendiranja našeg pogleda na svijet, blokiramo sopstveni put.
Djeca još nisu opterećena ovim problemom, jer im još uvijek nije nepoznata ideja da „ovako radimo stvari ovdje“. Kao što se Sir Ken Robinson sjeća kada je njegov sin igra u predstavi u vrtiću:
„Došla su trojica dječaka, četverogodišnjaci sa čajnim peškirima na glavi, i spustili su te kutije, a prvi dječak je rekao: „Donosim ti zlato.“ A drugi dječak je rekao: „Donosim ti smrag.“ A treći dječak je rekao: „Frank je poslao ovo.“
Ono što je ovim stvarima zajedničko je da će djeca riskirati. Ako ne znaju, pokušat će odgovoriti. Jesam li u pravu? Ne plaše se da pogriješe. Ne želim reći da je biti u krivu isto što i biti kreativan. Ono što znamo je, ako niste spremni da pogriješite, nikada nećete smisliti ništa originalno.
I dok budu odrastali, većina djece će izgubiti taj kapacitet. Uplašiti će se da ne budu u pravu.“
Ono što stvarno vidimo kada pogledamo nekoga iz kalibra Justina Timberlakea, je dijete sa radnom etikom odraslog čovjeka. Nakon što je prešao dug put odučivanja i zaboravljanja naučenog, on nosi nagrade neopterećenih misli: Originalnost, prilagodljivost, i hrabrost da se ostvare oba na sekundu.
Da ti niko ne kaže šta možeš, a šta ne možeš postići u 20-godišnjoj karijeri, koliko bi se usudio pokušati?
Šanse su da bi glumio otvorenog uma i, kao Justin Timberlake, prigrlio navedenu rečenicu Whitman-ove poeme:
„Velik sam, sadržim mnoštvo.“
Članak „How To Achieve More Than You Think You Can” je preveden sa stranice istoimenog autora Niklas Göke-a.
