Bosna i Hercegovina je čini se postala prva zemlja u historiji koja je uspjela da bude bogata a da pritom propada. Imamo cijene kao u Minhenu, a plate kao u nešto malo veće od onih u Bangladešu. Kafić u Livnu je skuplji od kafića u Zagrebu. Apartman u Neumu košta kao u onaj Parizu. A majstori u Tuzli naplaćuju kao da rade u Frankfurtu.
Kako je to moguće? 2,5 milijarde eura godišnje ulivaju se u ekonomiju koja NIŠTA[1] ne proizvodi. Dobrodošli u bosanskohercegovački Holandski sindrom 21. vijeka – gdje novac dolazi „sa neba“ i uništava sve što dodirne.
Zemlja gdje novac raste na drvetu (i samouništava se)
Kada je Holandija 1960-ih pronašla zemni gas, postala je preko noći bogata. Cijene su skočile, domaći proizvođači postali nekonkurentni u potpunosti nekonkuretni spram uvoza, radna mjesta za „obične radnike“ haman pa nestala, i još mnogo drugih ekonomsko pogubnih stvari. Ali, za BiH sve to zvuči poznato, zar ne?
BiH je našla svoj „zemni gas“ – 2+ miliona ljudi u dijaspori koji šalju 2,5 milijardi eura godišnje. To je 1.000 eura po glavi stanovnika. Bez da iko pomjeri prstom. Da, mnogi će reći kako oni nemaju nikoga i kako jedva sastavljaju kraj s krajem, ali statistike pokazuju da skoro svaka treća porodica u BiH dobija neke doznake, neki manje, neki više. Svakako, ovdje treba biti obazriv spram ovih doznaka, a što ćemo pojasniti malo kasnije.
Rezultat? Zemlja od 2,2 miliona ljudi ima cijene kao da ima 25 miliona zaposlenih.
Anatomija ekonomskog zombija
Brojke ne lažu:
- Prosječna plata u BiH: 700 eura
- Prosječne dijaspora doznake po domaćinstvu: 2.000+ eura
- Logika: Zašto raditi za 700 kada stigne 2.000?
BiH izvozi: Ljude
BiH uvoza: Sve ostalo
BiH proizvodi: Apatiju
U Federaciji BiH je u posljednjih nekoliko mjeseci otvoreno 6.000 novih firmi. Zvuči impresivno? Na svakih 2,5 radnika dolazi jedna firma! To nije ekonomija – to je ekonomski cirkus gdje svako igra gazdu, a niko ne proizvodi. Zasigurno je da to nisu proizvodne firme, nego vrlo vjerovanto firme iz ugostiteljstva – vikendicu pretvorili u aparman za turiste, dva nova kvada za lutanja po bosanskim vrletima, nova marketing ili konsultantska kuća ili pak neki novi lajf koučer ili psihoterapeut.
Tri generacije uništavanja: Od junaka do apatije
Prva generacija (dijaspora): Radi 12 sati dnevno u „Njemačkoj“[2], živi spartanski, skuplja plastične flaše, radi dva mini-joba (jedan legalno, drugi na crno). Šalje većinu kući – iz ljubavi.
Druga generacija (primaoci): Prima novac, troši pažljivo, osjeća odgovornost – ali ne zna koliko sve to košta.
Treća generacija (unuci): Rođeni u sistemu gdje novac „dolazi sa bankomata“. Ne znaju cijenu rada, a ni ne zanima ih!
Četvrta generacija: Pita zašto nema posla – u zemlji koja za njihovog života nikada ozbiljno, sistematski, planski nije napravila NIKAKAV posao.
Kada država postane ekonomski kockar
Javni sektor zapošljava 40% svih radnika ! Ali umjesto da štiti javni interes, živi od poreza na uvoz koji finansira dijaspora. Luđačka košulja nametnutna Dejtonskim mirovnim sporazumom kojim se okončao oružani rat, ali očito je da svi drugi ratovi nisu nikada prestali koji samonagrizaju bosanskohercegovačko društvo u oba entiteta i Distriktu Brčko kao hrđa, sporo, ali dubinski toliko da će posljedice ostati trajne ako se nešto hitno ne promijeni!
Bosansko hercegovački entitet Republika srpska duguje 38% svog BDP-a. Ne može vratiti dugove ni kad bi otkrila rudnik zlata! Zadužuje se na Banjalučkoj i Londonskoj berzi samo da plati plate javnim službenicima.
Bosanskohercegovački entitet Federacija BiH se tek skoro okušala na Londonskoj berzi – jer ni nepune 2 milijarde iz dijaspore nije dovoljno za održavanje aparata gdje na svakih 1,22 radnika dolazi jedan penzioner.
Ko je kriv? SVI!
Dijaspora: Stvorili ste sistem zavisnosti umjesto sistema pomoći. Umjesto da finansirate fabrike[3], finansirate potrošnju.
Domaći: Zaboravili ste da novac mora da se zaradi. Čekate transfere umjesto da stvarate vrijednost.
Država: Umjesto da stimuliše proizvodnju, postala je kripto-kockarnica koja živi od uvoza finansiranog dijasporom.
Brutalna matematika budućnosti
Danas: 2,2 miliona u BiH + 2+ miliona u dijaspori = funkcioniše odlično!
Za 20 godina: 1,6 miliona u BiH + 0,5 miliona aktivne dijaspore = ?
Šta kada dijaspora ostari? Kada njihova djeca, rođena u „Njemačkoj“, počnu da šalju novac svojim njemačkim roditeljima umjesto bosanskim? Kada prestanu imati bilo kakvu vezu sa Bosnom? Kada se aktivna dijaspora sa 2+ miliona spusti na 0,5 ili i manje od toga?!
BiH je napravila ekonomiju koja može da funkcioniše samo ako dovoljno Bosanaca radi VAN Bosne.
Holandija se izvukla. Mi?
Holandija se izvukla iz svoje „bolesti“ tek nakon decenija svjesnih, pa i bolnih reformi: diverzifikovala ekonomiju, uložila u obrazovanje i inovacije, ograničila potrošnju iz gas-prihoda.
A mi? Mi ni ne pokušavamo. I ne samo to, nego kao da nas uopšte nije briga. Nikoga! Ni dijasporu, ni one onu domovini! Ni „obični“ svijet, ni privrednike, ni političare, ni intelektualce – baš nikoga!
Rješenje koje niko neće da čuje
Dijaspora: Prestanite slati novac. Pošaljite biznis.
Domaći: Prestanite tražiti novac. Tražite posao.
Država: Prestanite oporezovati uvoz. Oporezujte neproduktivnost. (Svako ko ima m2 stana ili poslovnog prostora kojeg ne koristi – drakonski porez! Svako ko ima njivu nezasijanu – drakonski porez! Ono što se ima mora se početi aktivno koristiti za stvaranje nove vrijednosti, a ne samo gomilati „bogatstvo“)
Ili nastavite ovako…
Za 20-30 godina BiH će biti muzej pod vedrim nebom koji finansiraju potomci emigranata koji više neće znati ni bosanski, ni Bosnu, niti će imati ikoga sa kim su povezani u BiH.
Ovo nije o moralnosti. Ovo je o održivosti.
Da, istina boli. Ali laž ubija – možda ne odmah, ali natenane, kao kancer.
Šta mislite? Jesmo li mi ekonomski zombi koji živi od tuđe krvi? Pišite u komentarima, dajte konkretne protiv-argumente ili ćutite. Dajte argumente ne da biste uzvratili na ovu „sirovu“, „brutalnu“ analizu, nego argumente da već jednom počnemo da se mijenjamo, popravljamo – ili zašutite!
[1] Kada kažemo NIŠTA to je gotovo pa istina, unatoč mnogo jakih firmi koje doista proizvode domaće proizvode, izvoze ih na svjetsko tržište i imaju priznate i poznate bredove. Do 5% takvih firmi ne čini preveliku razliku i više su kao statistička greška. Zbog toga navedosmo „NIŠTA“!
[2] Njemačka pod navodnim znacima kao sinonim za dijasporu
[3] Fabrike kao sinonim za organizacije koje stvaraju NOVU vrijednost
