DiaBAC, ambasador snažne, vrijedne i otvorene BiH

Ljudi su najvrednije bogatstvo, prisutni i odustni. A da se i u odsutnosti može graditi i ulagati primjer je BiH Diaspora Business Advisory Council / Poslovno savjetodavno vijeće bosanskohercegovačke dijaspore (DiaBAC) osnovano početkom juna u Sarajevu na inicijativu Vlade SAD, putem USAID-ovog projekta “Diaspora Invest”, čiji je cilj promovirati trgovinske i investicione prilike za privatni sektor u BiH te zagovarati snažnije poslovno okruženje u zemlji.

Broji 23 uglednih poslovnih stručnjaka zajedničkog naslijeđa i vizije budućnosti BiH koji dolaze iz 11 zemalja.

Vijeće može preuzeti različite i važne poslovne i društvene uloge. Uz savjetodavnu kao krucijalnu, međutim, trenutno se ističe i ambasadorska. „Trenutno najviše mogu da doprinesem na način da budem ambasadorica jedne snažne, zdrave, moćne, vrijedne, otvorene BiH, a taj doprinos najbolje mogu dati povezivanjem i umrežavanjem bosanskohercegovačkih kompanija s inostranim tržištem, s naglaskom na DACH regiju jer živim i radim u tom dijelu Evrope“, za portal PIT.ba ističe Adela Mehić-Džanić, liderka u IT sektoru, međunarodna govornica i mentorica, članica Vijeća. S ovim je mišljenjem saglasan i Ognjen Vlačina, stručnjak za plaćanje u maloprodaji, bankarstvo i finansije, također član ove inicijative: „Vijeće može imati promotivne, mentorske, napredno-tehnološke uloge i, što je najvažnije, kroz otvorene razgovore s ljudima koji žive i rade ovdje, mogu voditi do novih ideja, načina razmišljanja, otvorenosti, pa i ulivanja vjere i nade da su ekonomski i društveni pomaci nabolje mogući.“ No, ističe, međutim, kako je uz želju za poboljšanjem stvarnog stanja i položaja potrebno „kritički preispitivati stvarnost oko nas i raditi na promjeni tamo gdje je to realno i gdje se identifikuju šanse. A ima ih uvijek!“

Vrijednost dijaspore često se ističe, no postavlja se pitanje koliko je njezin potencijal istinski iskorišten? Primjeri povratnika u BiH, investiranja i kreiranja prilika nisu usamljeni, ali im nedostaje vidljivosti, prepoznatosti i sistematičnosti. Mehić-Džanić govori: „Posjetili smo sjajne kompanije u Sarajevu i Konjicu, koje su osnovali pojedinke i pojedinci koji su godinama živjeli u dijaspori, školovali se, zasnovali porodice i odlučili vratiti se u BiH i pokrenuti svoje kompanije i stvoriti nova radna mjesta.“

Kako procjenjuje, bosanskohercegovačko društvo svjesno je potencijala dijaspore, ali je svejedno potrebno širiti informacije i jačati svijest o nastojanjima stručnjaka da privuku investicije i zainteresirane aktere u BiH: „Naš trenutni fokus je na ljudima, već izabranom Vijeću, na adekvatnom informisanju javnosti te uključivanju Vijeća u tokove. Važno je da zajedničkim snagama promovišemo sjajne kompanije i pojedince, hajde da uđemo u srž njihovog povratka i koje su oni prilike i puteve otvorili u BiH i pozicionirali BiH na mapu svijeta, rame uz rame sa svjetskim kompanijama. Dajmo im više medijskog prostora, otklonimo mitove o tome šta je moguće i nemoguće.“ Vlačina, međutim, nešto drugačije promatra situaciju u BiH te sugerira promišljenije i sistematičnije, dalekosežnije promišljanje o resursima: „Čini mi se da bh. društvo ne razmišlja previše o ovoj temi. Ljudi se uglavnom bore za sopstvenu egzistenciju i razmišljaju kako da pomognu sebi i bližnjima. U svakom smislu (ekonomski, društveni, umjetnički, obrazovni, kulturni, tehnološki) potencijal dijaspore je ogroman, te bi svako pametno društvo razmišljalo kako da ga na što kvalitetniji način upotrebi kao katalizator promjena i napretka.“

Naši sagovornici ističu da su, komunicirajući s kompanijama, uočili zajedničku liniju izazova i prepreka na poslovnom putu. Istrajnošću i motivacijom ove kompanije, međutim, ostvarile su mrežu podrške te planiraju širenje pogonskih kapaciteta i ostanak u BiH. „Zajednička im je želja svijetu pokazati sistem odličnosti s etiketom ‘Made in Bosnia and Herzegovina'“, riječi su Mehić-Džanić. S druge strane, razlike između ljudi koji žive u dijaspori i onih u BiH normalne su i očekivane, ali Vlačina ističe: „Potrebno je samo malo više razgovora i otvorenosti, kao i međusobnog razumijevanja pozicija i iskustava onih drugih. Svako ima svoju istinu i to je sasvim legitimno. Slično kao i u politici. Konstruktivni dijalog vodi do promišljanja, a ono vodi do nekih novih zanimljivih ideja, prijedloga. Važnost dobre komunikacije i razumijevanja je izuzetno bitna.“

Za značajniji napredak važno je identificiranje važnih i nedostajućih karika. Mehić-Džanić vidi primjere koje je lagano aplicirati i u bh. društvo, ali je nužna vjera: „Trogodišnja kćerkica mi često kaže ‘MAMA, YOU CAN DO IT’ – to je za mene veliki podsticaj, Hoću reći, svima nama treba sistem podrške, mentoring, pozitivno okruženje, primjeri –  poznajem mnogo uspješnih ljudi ovdje u Beču, većina ih nije iz Beča, vec stranci, ekonomski imigranti, ekspati. Svi kažu da je razlog uspjeha u novoj sredini, prije svega, vjerovanje u sebe i ohrabrivanje sebe, svakodnevni rad na sebi, sistem podrške te mentoring i učenje. Ako to vrijedi ovdje, zašto ne bi vrijedilo u BiH?!“ Usto, kako ističe, ne smije se zaboraviti da je potrebno napraviti ekosistem za dobru finansijsku podršku i pristup održivim fondovima: „Apelirala bih da se više pažnje usmjeri na to, posebno kada govorimo o pokretanju biznisa izvan uobičajenih struka, poput IT-ja, i za pokretanje biznisa za žensku populaciju, vise raznolikosti i inkluzije bi nam svima dobrodošlo. Globalno a kako da ne u i BiH!“  

Mehić-Džanić: Digitalizacija ne oduzima poslove, nego vraća neprocjenjivo vrijeme

I ovdje Vlačina nudi nešto drugačiju perspektivu pa mentalitet vidi kao značajnu prepreku, a kritičko mišljenje i preuzimanje odgovornosti kao rješenja: „Smatram da su nam najveći problemi mentalitetske prirode, odnosno stanja svijesti: ‘Neće se ništa promijeniti, pusti to! Šuti, ne pitaj i ne smetaj. Sve je uzalud, samo se krade.’ Jedan od fokusa društva treba da bude razvijanje kritičkog mišljenja, postavljanja pitanja, razmatranje alternativa u svakom smislu i, konačno, preuzimanja stvari u svoje ruke.“ Ističe kako izvanredni, zanimljivi, vrijedni i duhoviti ljudi u BiH ni po čemu ne zaostaju za razvijenijim društvima te dodaje: „Naš cilj bi trebao biti kako da sistemom podrške stvorimo što više zdravih, ljubopitljivih, samopouzdanih i zadovoljnih ljudi koji žive, rade i stvaraju na radost svojih porodica i otadžbine. Naravno, u skladu sa najvišim ekološkim standardima prema svojoj i svakoj drugoj zemlji.“

Konkretan plan i detalji prijema novih članica i članova u Vijeće uskoro će biti predstavljeni javnosti kroz USAID Diaspora Invest Project. U međuvremenu, za doprinos samom projektu, odnosno poboljšanju uslova poslovanja u BiH, zainteresirani se mogu javiti lokalnim partnerima i koordinatorima (Armin Alijagić, Sanjin Arifagić, Nedim Jahić) koji će ih dalje uputiti ili ponuditi precizniji odgovor te pratiti aktivnosti USAID Diaspora Invest Project na LinkedIn-u i ostalim društvenim mrežama.

. . .

Preporučujemo i PIT Industry 4.0, jedinstven regionalni događaj