Prva asocijacija kod spomena nuklearnih elektrana kod mnogih je Černobil i Fukushima. Ranije se u USA desio incident u NE „Otok tri milje“ koji je po obimu bio daleko manji u poređenju sa NE Černobil i Fukushima, jer nije došlo do topljenja jezgre. Sam spomen nuklearne elektrane kod mnogih izaziva nelagodu, a nerijetko i strah. Koliko je taj strah racionalan? Na čemu se temelji?
Napisano je na hiljade stranica analiza uzroka i posljedica Černobilske katastrofe. Ono što je najvažnije kod svake nesreće, kada se već dogodila, jeste izvući pouku kako se ista više ne bi ponovila
Černobil
Godine 1986. desila se najgora nuklearna nesreća u historiji. Do ove nesreće je došlo, a to potvrđuju rezultati istrage, kombinacijom dva faktora, koji odvojeno nisu mogli uzrokovati ovakvu katastrofu: ljudskom pogreškom i greškom u dizajnu. Greška u dizajnu u to vrijeme je bila kod reaktora sovjetske proizvodnje. Sastojala se u tome da su završeci grafitnih poluga, koje kontroliraju proces fisije, bili od metala koji su na visokim temperaturama promijenili volumen. Dakle, došlo je do širenja tako da više nije bilo moguće vratiti ih u reaktor, što je dovelo do nekontrolisane nuklearne fisije i reaktor je zapravo postao atomska bomba.
U međuvremenu napisane su na hiljade stranica analize uzroka i posljedica Černobilske katastrofe. Ono što je najvažnije kod svake nesreće, kada se već dogodila, jeste izvući pouku kako se više ne bi ponovila.
Fukushima
Magnituda zemljotresa koji se desio u Japanu 2011. godine iznosila je 9.0 po Rihteru! Ono što je zanimljivo je da, iako je to bio jedan od najrazornijih zemljotresa u pisanoj povijesti, ipak nije nanio značajniju štetu reaktorima u NE Fukushima.
Glavne probleme je izazvao cunami koji je potopio generatore električne energije, ostavljajući bez napajanja pumpe zadužene za cirkulaciju vode na rektorima. Posljedica toga je bila pregrijavanje reaktora, zbog čega je došlo do taljenja nuklearne jezgre.
Dakle, što se tiče mogućnosti ponavljanja sličnih slučajeva na Balkanskom poluostrvu, izgledi za to su praktično nikakvi. Dizajnerske greške reaktora su, prije svega, bile u reaktorima sovjetske proizvodnje i već odavno su uklonjene. Iako je region zapadnog Balkana seizmički aktivan, naravno ne toliko kao pacifička regija, odnosno pacifički „vatreni prsten“ kao seizmički najaktivnija oblast na zemlji u kojoj se dešava 90 procenata svih zemljotresa, takvi zemljotresi nisu mogući
Osim sigurnosnih razloga protivnici korištenja nuklerne energije navode primjer Njemačke, koja je ugasila sve svoje reaktore, ali to je prvenstveno politička odluka.
U prilog izgradnje i nuklearnih elektrana ide odluka Švedske, Francuske i Velike Britanije da rade na daljem razvoju i povećanju svojih mirnodopskih nuklearnih kapaciteta.
Aprila 2023. godine u Finskoj je u rad pušten najveći reaktor u Evropi snage 1,6 GW.
Dodajmo i to da je sve veći interes u svijetu upravo za mini nuklearne elektrane, tako da je samo u Poljskoj donesena odluka o izgradnji 24 modularna nuklearna reaktora ukupne snage 6,5 GW.
Ono što bi moglo stajati na putu izgradnje mini nuklearne elektrane ili više njih u BiH jesu finansije i politika
Procjene su da izgradnja mini nuklearne elektrane snage 300 MW iznosi cca 900 miliona dolara. Iako na prvi pogled djeluje da su termoelektrane isplativije, potrebno je uzeti u obzir eksploatacione troškove, kao i činjenicu da se BiH obavezala da će raditi na smanjenju emisija CO2.
Također, izgradnja mini NE je skuplja i od izgradnje vjetroelektrane ili fotonaponske elektrane iste instalirane snage, s tom razlikom da je napon kod fotonaponskih i vjetroelektrana varijabilan, tako da i u tom pogledu mini NE imaju značajne prednosti.
Što su Small Modular Reactors (SMR)?
SMR-ovi se definiraju kao mali nuklearni reaktori s maksimalnom snagom od 300 megavata električne energije (MWe) i mogu proizvesti 7 200 000 kWh dnevno. Za usporedbu, velike nuklearne elektrane imaju učinak od preko 1000 MWe i mogu proizvesti 24 000 000 kWh dnevno.
Koje su prednosti?
Osim doprinosa dekarbonizaciji, SMR-ovi mogu pomoći u osiguravanju stabilnosti električne mreže u sistemu s većim udjelom obnovljivih izvora energije i sve većom potražnjom za električnom energijom.
Budući da su manje veličine, izlazne snage i kapaciteta, SMR-ovima je potrebno manje prostora i manje vode za hlađenje. Osim toga, nude veću fleksibilnost pri odabiru lokacije od velikih nuklearnih elektrana.
SMR su modularni i mogu se proizvoditi u serijama, što omogućuje veću ekonomičnost proizvodnje.
Kako se njihovi sistemi i komponente mogu tvornički sastaviti, mogu se transportirati kao moduli ili čak cijele jedinice na lokaciju, smanjujući troškove instalacije.
SMR-ovi su prikladni za zamjenu elektrana na fosilna goriva, omogućujući zadržavanje radnih mjesta za visokokvalificirane radnike u područjima pogođenim zatvaranjem takvih elektrana.
Vrlo su prikladni za integraciju u energetska središta u kombinaciji s drugim izvorima energije i energetskim vektorima, poput obnovljivih izvora energije.
Sigurnost SMR-ova
SMR-ovi koriste iskustvo rada tradicionalnih velikih reaktora, kao i korištenje malih reaktora u brodovima, podmornicama i drugim plovilima na nuklearni pogon, poput ledolomaca.
SMR-ovi imaju pasivne (inherentne) sigurnosne sisteme, s jednostavnijim dizajnom, jezgrom reaktora s nižom snagom i većim udjelima rashladnog sredstva. To ukupno značajno povećava vrijeme dopušteno operaterima za reakciju u slučaju incidenata ili nesreća.
Sigurnosna načela SMR-a uglavnom se oslanjaju na jednostavne pojave, kao što je prirodna cirkulacija za hlađenje jezgre reaktora, čak i tokom incidenta ili akcidentnih situacija koje zahtijevaju vrlo ograničene ili nikakve radnje operatera da dovedu reaktor u sigurno stanje u slučaju potrebe.
Ovi pasivni sigurnosni sistemi također omogućuju eliminaciju niza komponenti, ventila, sigurnosnih pumpi, cijevi i kablova, ograničavajući de facto, rizik od njihovog kvara.
