Evropski proizvođači automobila suočavaju se s rastućim problemima. Više od deset godina, industrija koja se tradicionalno povezuje s tehnološkom i inženjerskom izvrsnošću, skrivala je manje laskave istine – visoke troškove i stagnaciju proizvodnje. Sada, suočeni s trgovinskim sukobima i sve bržim azijskim konkurentima, sposobnost Volkswagena i ostalih da se restrukturiraju postaje test može li evropska industrija ostati globalno relevantna.
Naša kompanija oličava izazov koji je pred nama. Predugo smo poslovali pod pretpostavkom da će rast nadoknaditi rastuće troškove i nedovoljno iskorištene kapacitete. Zahvaljujući profitima iz Kine i snažnoj prodaji premium brendova poput Porschea i Audija, Volkswagen je pokušavao da rastom nadvlada problem, umjesto da se uhvati u koštac s njegovim strukturnim uzrocima. Kad je potražnja oslabila, posljedice su postale očigledne — pad marži, prazne fabrike i brza ekspanzija konkurenata, prvo iz SAD-a, a sada i Kine, koji osvajaju tržišni udio u vlastitim zemljama.
Ali ovo nije samo izazov Volkswagena. Automobilska industrija i dalje je stub evropske ekonomije. Prema podacima McKinseya, proizvođači, dobavljači, finansijske usluge i postprodajna podrška čine 7% evropskog BDP-a i zapošljavaju gotovo 14 miliona ljudi širom kontinenta. Sektor pokreće i širi rast: svaki uloženi euro generiše više nego duplo veću dodatnu vrijednost u ekonomiji. Rizici od pada prevazilaze bilo koju pojedinačnu kompaniju.
Problemi proizvođača automobila ukazuju i na dublji, dugoročniji problem: rastući produktivnostni jaz u Evropi. U posljednjih 25 godina, rast produktivnosti rada u SAD-u bio je u prosjeku za najmanje jedan procentni poen godišnje viši nego u Evropi. Danas su posljedice jasne. Prema Goldman Sachsu, produktivnost rada po zaposlenom (prilagođena za kupovnu moć) u SAD-u je između 35 i 45% viša nego u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu – a jaz i dalje raste.
Volkswagen Grupa se ovim izazovima suočava direktno i odlučno. Smanjili smo proizvodne kapacitete za 750.000 automobila u njemačkim fabrikama. Ograničili smo rast plata. I planiramo smanjenje broja zaposlenih za 35.000 u Njemačkoj do 2030. godine kako bismo povećali produktivnost rada i kapitala. Ove mjere nisu lake, ali su nužne u svijetu gdje je konkurentnost neophodna. Istovremeno, odlučno ulažemo u budućnost – izdvajamo 165 milijardi eura u narednih pet godina za elektrifikaciju i digitalizaciju, kao i za širenje u oblasti poput autonomne vožnje.
Ali jedno je jasno: sama ulaganja nisu dovoljna. Strukturne reforme moraju doći prve – i u Volkswagenu i na nivou Evropske unije. Bez promjene načina na koji radimo, gradimo i organizujemo se, čak i najhrabrije investicije neće dati rezultate. Dugoročna industrijska konkurentnost zavisi od osnovne efikasnosti.
Ključne reforme za EU uključuju fleksibilnija tržišta rada i pametniju regulaciju koja podstiče, a ne guši inovacije. Takođe, potrebno je više pragmatizma: osiguranje pristupa ključnim sirovinama i sklapanje tehnoloških partnerstava gdje je brzina važnija od potpune samodovoljnosti. Zato su Volkswagen i drugi ušli u tehnološki fokusirana partnerstva s kineskim i sjevernoameričkim firmama. Cilj je ubrzati razvoj softvera, platformi i arhitektura – te rasti brže i smanjiti troškove, umjesto da sve razvijamo sami.
Za sve ovo potrebna je veća ambicija. Evropa mora postati mjesto gdje se hrabre ideje ne samo istražuju, već i industrijalizuju i skaliraju unutar jedinstvenog tržišta. “Profit” ne bi trebalo da bude nešto zbog čega se izvinjavamo – on je temelj održivog poslovnog modela, sigurnih radnih mjesta i prosperiteta.
Određeni pomaci su napravljeni. Draghi izvještaj o evropskoj konkurentnosti postavio je pravi ton. Ali i dalje nedostaju brzina i obim. Jedan primjer: nova EU regulativa o baterijama, koja se očekuje ove godine, mogla bi uvesti dodatne troškove i kompleksnost koja bi stavila lokalne proizvođače u nepovoljan položaj. Budući da baterije čine najveći dio troška električnog vozila, ovo nije samo tehničko pitanje — to je strateško pitanje.
U Volkswagenu smo krenuli putem promjena, i prvi rezultati su ohrabrujući. Ali pred nama je dug i krivudav put. I Evropa ima potrebne sastojke za obnovu. Ono što je kontinent učinilo snažnim — strast za inovacijama, posvećenost obrazovanju, kultura izvrsnosti — treba ponovo da postane temelj vrijednosti. Ako želimo naprijed, moramo izabrati strukturne reforme umjesto samozadovoljstva, performanse umjesto nostalgije i hrabru prilagodbu umjesto rigidne tradicije.
Budućnost evropske industrije zavisi od toga.
Tekst “Volkswagen embodies the challenge ahead for European industry” preveden je sa stranice Financial Times.
