Roboti vođeni umjetnom inteligencijom, 3D printanje, internet stvari (IoT – Internet of Things)… postoji čitav svijet napredne tehnologije proizvodnje i inovacija koje čekaju na male i srednje proizvođače (small and medium-sized manufacturers – SMMs) koji žele da ojačaju svoje digitalno okruženje. Nažalost, za digitalizaciju proizvodnje mogu se pojaviti čak i najosnovniji izazovi, poput dodanog rizika cyber-sigurnosti.
Pa kako manji proizvođači mogu nadograditi svoju naprednu tehnologiju proizvodnje dok se susreću sa povezanim rizicima? Opisati ćemo neke od najvećih izazova za SMM-ove.
1. Plan cyber-sigurnosti
Sve implementacije tehnologije trebale bi započeti planom koji uključuje cyber-sigurnost. Dobar plan za cyber-sigurnost ne samo da pomaže proizvođačima da identificiraju i poboljšaju trenutne sigurnosne protokole, već ih i pozicionira da upravljaju budućim rizikom.
Ključne zainteresirane strane trebale bi identificirati najkritičnija informacijska sredstva koja trebaju zaštititi, mapirati kako te informacije teku kroz organizaciju (trenutno i s bilo kojom predloženom tehnologijom ili promjenama procesa) i utvrditi nivo rizika ako su te informacije izgubljene ili ugrožene.
Ovo postavlja temelje za način na koji će se kompanija baviti rizicima vezanim za informacije i može ih se koristiti za dodjeljivanje uloga za upravljanje rizikom, razvoj sigurnih procedura i implementaciju odgovarajućih mjera zaštite.
2. Dostupni kapital
Bez plana napori organizacije za digitalizacijom proizvodnih operacija mogu dovesti do neograničenih troškova ulaganja. To se posebno odnosi na razmatranje aspekata cyber-sigurnosti digitalnog okruženja, gdje investicije mogu postati reaktivne ako se ne pripreme unaprijed. Jednom kada je plan implementiran, on omogućuje SMM-ovima da s vremenom razumno ulažu u napredne proizvodne tehnologije za postizanje koristi od ROI-a (Return on Investment – povrat na investicije) kao što su:
- Povećana operativna efikasnost i okretnost
- Skraćen period zastoja
- Poboljšana sposobnost predviđanja i prilagođavanja promjenama u objektima i snabdjevanju.
Tu je i trošak neprihvatanja koji treba uzeti u obzir u vezi s digitalizacijom proizvodnih operacija, poput neuspjeha da ide u korak sa konkurentima ili borba da se ispune trenutna očekivanja na tržištu. Temeljni plan ulaganja razmatra troškove i koristi od provođenja – ili ne – bilo kakvih promjena, kada se te promjene trebaju dogoditi i koliko novca izdvojiti za pripremu tih promjena.
3. Kriva učenja
Jedan od najvećih izazova digitalizacije proizvodnje je nedostatak odgovarajućeg znanja za primjenu naprednih proizvodnih tehnologija na siguran način. Ali prevazilaženje ove krive učenja može biti jednostavno kao i kontaktiranje s vanjskim savjetnicima iskusnim u pružanju smjernica i resursa manjim proizvođačima.
Uključivanje vanjske stručnosti za bilo koju vrstu implementacije tehnologije može pomoći organizaciji da koristi znanje, vještine i sposobnosti kojima ne bi mogli drugačije pristupiti. Vanjski stručnjaci mogu pružiti neposredne smjernice za implementaciju i obuku kako bi se pomoglo organizacijama da iskoriste prednosti inovacija kao što su sljedeće:
- AI/mašinsko učenje
- Napredna analitika podataka
- Povećana/virtuelna stvarnost
- Automatizacija
- Korištenje cloud-a
- Digitalni blizanci
- Senzori/IoT
- Bežična infrastruktura
- Zero-trust modeli
4. Rigidna infrastruktura
Trud za digitalizacijom proizvodnje često mora prevladati postojeću infrastrukturu koja je rigidna i vjerovatno nespojiva s naprednim proizvodnim tehnologijama. Digitalna transformacija zahtijeva transformaciju u svakom aspektu organizacije, počevši od treninga.
Obuka može uključivati, na primjer:
- Nove robotske operacije
- Fleksibilne konfiguracije proizvodne linije
- Planiranje resursa zasnovane na cloud-u
5. Opiranje zaposlenika
Jedan od najčešćih izazova digitalizacije u proizvodnji su ljudi. Ljudske pogreške stvaraju mnoge uobičajene rizike s kojima se suočavaju organizacije, uključujući rizike sigurnosti, kvalitete i cyber-sigurnosti. Na primjer, ljudi mogu:
- Konfigurisati mašine pogrešno ili nesigurno
- Proslijediti nezaštićene, poslovno osjetljive informacije strankama
- Pogrešno rukovati opremom
- Otvoriti nepoznate podatke
Digitalizacija proizvodnje može zahtijevati nove procese i prekvalifikaciju opreme. Nažalost – ljudi su posebno otporni na promjene. Gdje je to moguće, promjene se ne smiju nametnuti. Umjesto toga trebao bi to biti rezultat kontinuirane faze otkrivanja koja omogućuje zaposlenicima testiranje trenutnih procesa i pronalaženje prostora za napredak.
Proces otkrivanja zahtijeva angažman na svim nivoima biznisa. Treba početi s predsjednikom ili vođom kompanije, a zatim nastaviti kroz ključno osoblje iz više odjela, uključujući donosioce odluka na svim nivoima organizacije. Ovaj proces treba uzeti u obzir iskustva i stručnost svih zaposlenih, uključujući, ali ne ograničavajući se na:
- Administrativno osoblje
- Inženjersko osoblje
- IT menadžere i osoblje
- Rukovodioce operacija
- Zaposlenike u pogonu
6. Zastarjeli sistemi
Tehnologija se mijenja mnogo bržim tempom od tradicionalne proizvodne opreme, često s očekivanim rokom trajanja manjim od 10 godina i planiranim zastarijevanjem oko 3 do 5 godina. Što je starija tehnološka infrastruktura, to je teže učiniti je kompatibilnom s digitaliziranim proizvodnim okruženjem.
U potpuno realiziranom digitaliziranom okruženju mogu se razmjenjivati odgovarajući podaci između različitih sistema. Međutim, ako su poslovne platforme i tehnologije starije od 5 godina možda neće moći čitati, pisati ili dijeliti podatke prema potrebi.
Ažuriranje tehnologije može biti izuzetno izazovno jer se moraju uzeti u obzir brojne međuovisnosti. Pažljivo testiran paralelni, fazni ili pilot proces primjene može se koristiti za nadogradnju sistema bez uticaja na proizvodnu liniju. Korištenje modularnijeg pristupa tehnologiji, poput korištenja standardnih aplikacijskih programskih sučelja (API – application programing interface), može umanjiti zabrinutosti zbog buduće primjene inovacija.
7. Pitanja privatnosti
Izazovi digitalizacije često uključuju brigu o privatnosti jer digitalizirane proizvodne mogućnosti mogu otvoriti prozor u svaki aspekt proizvodne operacije. Privatnost treba uzeti u obzir kad god se prikupe informacije koje bi se mogle koristiti za identifikaciju osobe. To može uključivati podatke za kontakt zaposlenika ili kupaca, kao i podatke prikupljene određenim IoT senzorima, kamerama ili uređajima za biometrijsku provjeru identiteta. Bitno je napomenuti da iako podaci s jednog uređaja možda ne predstavljaju problem privatnosti, ti podaci u kombinaciji s podacima s drugih uređaja mogu.
Ozbiljno shvaćanje cyber-sigurnosti će dati SMM-ovima mogućnost zaštite privatnosti, posebno u sljedećim oblastima:
- Planiranje u slučaju nepredviđenih situacija i katastrofa
- Operativna sigurnost
- Sigurnost osoblja
- Fizička sigurnost
Digitalizacija proizvodnje počinje sa planom
Svaki od ovih izazova digitalizacije proizvodnje može biti riješen pomoću implementacije plana koji radi sa trenutnim procesima SMM-a, dok se omogućavaju buduće prilike za rast kako bi ostali kompetetivni. Na sreću, postoje izvori za manje proizvođaće da naprave korak ka integraciji napredne tehnologije proizvodnje.
Pomoć SMM-ovima da ubrzaju svoju tehnološku igru dio je misije Nacionalne mreže Europskog parlamenta (MEP National Network). Uz MEP centre smještene u svih 50 država i Puerto Ricu, te više od 1.400 pouzdanih savjetnika i stručnjaka na približno 375 MEP usluga, mreža pruža američkim proizvođačima pristup resursima koji su im potrebni za dodavanje napredne proizvodne tehnologije vlastitom brzinom.
Originalan članak možete pročitati na linku.
